Kakvo je planinarenje u Italiji u zimskom periodu?
Prvi utisak sa planinarenja u Italiji
Skijaško trčanje sam, nažalost, ove godine preskočila iako su staze bile božanstvene i veliki broj ljudi bio na njima (samo Alpe di Suise je imao 80 km staza za ambiciozne skijaše).
Umesto toga išla sam na hiking kao veranje po planini i sticanje jednog novog iskustva.
Šta reći posle toga, bilo je fascinatno, brilijantno, izazovno i svakako zdravo i za preporuku. Za taj jedan dan potrošila sam kalorija i energije kao za sva 4 prethodna dana skijanja.
Vreme je bilo sunčano, priroda očaravajuća, a društvo još bolje. Sve je bilo u organizaciji planinarskog društva Catores, Vodiči.
Vodič nam je bio Willy (valjda se tako piše njegovo ime), jedan vrlo silky čovek, pun energije i interesantnih priča duž rute.
Šta posavetovati?
Nekoliko saveta, ako se odlučite da se ispobate u ovoj veštini.
- Prevaliti visinsku razliku od 500 m (npr. sa 1600 m na 2100m, što je bio moj izazov) je „big deal“ za one koji se ne bave barem nekim sportom rekreativno. Dobro razmisliti da li ćete se upustiti u tu avanturu.
- Treba se obući slojevito jer biće i svlačenja i oblačenja.
- Poneti vodu ili čaj (ako imate termos) i neke bademe, lešnike za svaki slučaj.
Sve ostalo će slika i video pokazati više od reči…
Niski start za planinarenje u Italiji
Polazna tačka je bila Selva (a do Selve smo sa vodičem iz Ortisei-a stigli busom).
A onda smo krenuli da se penjemo..i penjemo
I tu smo već crkli 🙂 (ne smem ni da kažem da je bilo prošlo tek 15 min od početka penjanja):
A onda smo nastavili da se penjemo i penjemo i penjemo:
Dok nismo ugledali kafanče (hiking kafanče):
A i za mene
Neki su imali i viška energije:
A onda novi izazov…opet smo se penjali, penjali i penjali (a malo smo se i rasuli 🙂 ):
A neki su i zaostali:
Pa je bilo, a gde sad?
Naš cilj
I na kraju došli
Najeli se, napili i otišli:
I šta sad
Toliko sam se oduševila planinarenjem u Italiji, da sam istog momenta po povratku u hotel počela da istražujem opremu i obuću kako bih češće učestvovala u takvim akcijama (u Srbiji za početak sticanja odgovarajućeg znanja i kondicije).
Sada sam bogatija za jedno iskustvo više, fancy patike za planinarenje, a članska karta mi viri dva prsta iz džepa (Planinarskog kluba Železničar, Planinarka sam tim se dičim).
Ono što svakome prija, pa i meni je opuštanje posle izazovnog skijaškog dana, pa i hikinga. hotelski bar, tišina (znači bez dece), sa svojim mužom pužom…..aperol špric, masline i malo junk food-a (ovo niste čuli od mene :))….
I pogled kroz prozor u daljinu