Letnje osveženje na izvoru Grze

19.jan.2017
DSC_0261

Priroda

Retko gde ćete naći takvu prirodu, osveženje od gradske vreve i vrućine kakvu možete pronaći u podnožju Južnog Kučaja na izvoru reke Grze. Pravo izletište za jedan dan, pa još ako se opremite  roštiljem i bacite po nešto na žar, mislim da je to više nego potpuno uživanje.

I ovoga puta sam verovala izboru planinarskog kluba PSD Železničar i mom dragom vodiču Momiru. Izbor je bio za desetku !

Kako stići?

Da bi ste došli do izvora Grze treba da se uputite ka Paraćinu i selu Izvor.

Opcije koje imate su da se uputite pravo na odredište tj. izvor Grze ili da pak malo usput zastanete i obiđete još neke vrlo interesantne stvari. Ja sam uvek za još nešto novo videti, pa smo mi prvo svratili do manastira Ravanice i ponešto ipak naučili.

Manastir Ravanica

Ulazna kapija u krug manastira:

Manastir Ravanica

Kao podsetnik, manastir Ravanica se nalazi kod Ćuprije tj. pored sela Senje. To je zadužbina kneza Lazara, sagrađena od 1375 do 1377. Manastir je oslikan freskama pred sam Kosovski boj.

Ono što je vrlo interesantno jeste što se u samom manastiru može videti kivot sa moštima svetog cara Lazara. Telo je u potpunosti očuvano bez ikakvih premaza i balsamovanja. Kivot se otvara svake nedelje i onda se mogu videti njegove mošti.  Obučen je u kneževsku dugu haljinu, tako da se jedino ruke vide.

Imali smo i mogućnost da celivamo kivot sa moštima kneza Lazara i da čujemo po neko pametno kazivanje naših domaćina.

Manastir Ravanica

Manastir Ravanica

Manastir RavanicaPrelepi manastirski zvonik Ravanice:

Manastir RavanicaI po neka interesantna priča…..Svojevremeno sam obišla i pisala vam i o Vrdničkoj Ravanici. Da li postoji i kakva je veza između ta dva manastira?

Veza nije slučajna. Posle Kosovske bitke gde je car Lazar poginuo, sahranjen je u velikom manastiru Ravanica. Njegove mošti su tu bile 3 veka, sve do XVII kada su Srbi pod pritiskom Turaka i vođstvom Arsenija Čarnojevića napravili veliku seobu Srba. Kako je na taj put kretalo sa narodom i monasima sve ono što je vredno, tako su kretale i relikvije. A sa relikvijama i mošti cara Lazara. Završili smo u St.Andrei na obali Dunava gde su bili neko određeno vreme.

Monasi se nisu dugo zadržali u St.Andrei nego su krenuli nazad u Vojvodinu. Zadržali se na Fruškoj Gori tj Vrdniku gde je na temelji crkve iz XII veka koja je srušena sagrađena nova, mala, Vrdnička Ravanica.

Mošti su provele neko vreme u Vrdničkoj Ravanici nakon čega su preseljene u Beograd i sve do osamdesetih godina su bile tamo, nakon čega su preseljene tj. vraćene u Ravanicu (veliku, glavnu).

Manastir Sveta Petka Izvorska

Manastir Sveta Petka Izvorska

Manastir Sveta Petka IzvorskaNa putu do Grze obišla sam još jedan manastir, Svete Petke Izvorske.

I ovo još jedna od stvari za koju nisam ni čula ni videla. Za manastir se ne zna sa tačnošću ko i kako ga je sagradio, ali priče se kreću od kralja Milutina, preko Sinajskog monaha do sestrića kneza Lazara i kneginje Milice. U celoj priči Milica je izgleda po predanju bila zaslužna za to što su mošti Svete Petke prenete u Srbiju.

Kako god, neko od njih napravio je jedno lepo sveto mesto, u okviru koga se nalazi Dom za smeštaj dece ometene u razvoju. Moram da pohvalim planinarski klub Železničar jer je organizovao i humanitarnu akciju za dom, tako da smo odneli po nešto od da obradujemo tu divnu decu!!

U blizini samog manastira nalazi se i izvor svete vode, zbog koga je i sam manastir dobio upgrade na glavno ime.

Za taj izvor vezuju se mnoga čuda.

U prvoj polovini XV veka, kada je manastir razrušen, zatrpan je i izvor svete vode. Po narodnom predanju izvor je namerno zatrpan od strane Turaka, kako se srpski narod ne bi tu okupljao.

Mi smo se ovoga puta okupili i okupali, ali i pili i kupovali vodu sa ovog svetog izvora.

Manastir Sveta Petka Izvorska

Manastir Sveta Petka Izvorska

Reka Grza

Put pod noge

Nakon obilaska doma i osveženja u manastiru nastavili smo put dalje, ka izvoru Grze.

Prvo kada skrenete s puta kod sela Izvor nailazite na vikend naselje. Moglo se videti veliki broj vikendica, a neke su velike kuće u gasterbajterskom stilu. Sve je ukazivalo na to da nas nešto velelepono očekuje na cilju, jer ovakve kuće ne bi postojale samo zbog krompira.

Sve to podsetilo me je na još jedno selo na putu ka Srebrnom jezeru, koje se zove Sirakovo (svi rade u Italiju 🙂 ), gde se ne zna čija je kuća veća i lepša.

U vikend naselju se mogao osetiti i roštiljski dim koji je mamio sve one putnike namernike koji su se tu našli.

Na putu do samog izvora, izgleda da je i šumski medo postavio svoju tablu zabrane pristupa njegovom domu (i on ima umesto vikendice velelepnu šumu samo za sebe):

Reka GrzaNaravno nismo se usuđivali da ga uznemiravamo, pa smo laganim korakom nastavili tamo gde smo i pošli.

Put je bio negde dobar negde manje dobar, ali sve u svemu nije bio težak i zahtevan. Svako je mogao od nas da ga savlada.

Neki su bili i žedni, pa su žeđ utolili u bistrom potoku izvora Grze (znamo da konji piju samo čistu vodu):

Reka GrzaNa putu se mogla videti prelepa srpska priroda, ispresecana vodenim kaskadama, pravo mesto za beg od letnjih vrućina:

Reka Grza

Reka Grza

Reka GrzaA onda smo stigli i do dva jezera (koliko ih tamo ima):

Reka Grza

Reka Grza

Reka GrzaBilo je i dosta mesta za predah uz besprekornu tišinu, svež i čist vazduh.

Reka Grza

I stigosmo…

Korak po korak i stigosmo i do samog izvora. Prelepe fotke i još lepša priroda koja nas je tu dočekala.

Reka Grza

Da ne verujete da nešto ovako postoji i kod nas!!

Tu smo napravili dobru pauzu za odmor i slikanje, a nakon toga već je bilo vreme da se i stomak zadovolji.

Da bi opet došli moramo prvo da odemo

Laganim korakom smo se vratili nazad ka vikend naselju gde nas je čekala gozba u restoranu Koliba. Ako niste opremljeni roštiljskim elementima, ovaj restoran je adekvatna zamena i toplo ga preporučujem. Ume da bude gužva, pa i savet više da rezervišete najbolja mesta 🙂 .

Neki smo jeli svežu pastrmku sa žara:

Restoran Koliba Reka GrzaNeki su jeli i mesance:

Restoran Koliba Reka Grza

Sve u svemu fenomenalno iskorišćen dan.

Ćao, ja sam Suzana!

Rođena u Beogradu. Diplomirala na Mašinskom Fakultetu Univerziteta u Beogradu (smer Vazduhoplovstvo). Majka, supruga, putujući kulinarski hedonista. Istraživač, sportista i organizator.

Ostavite komentar